Terunobu Fujimori je rođen 1946. u Naganu. Ja sam pet godina stariji, ali moj rodni grad je također u regiji Suwa koja je u istoj prefekturi, tako da su nam djetinjstva bila slična. Naše obitelji su živjele u centru Japanskih Alpa u blizini jezera. U to doba je za putovanje vlakom do Tokija bilo potrebno šest sati iako je od glavnog grada udaljen samo oko 250 kilometara. Čak i danas, putovanje još uvijek traje više od dva sata. Kad smo Fujimori i ja bili djeca, Tokio je za nas bio daleki svijet snova. Naš je svijet bila široka planinska dolina. Kad bi došli kući iz osnovne škole, bacili bismo svoje školske torbe i odjurili van trčati bosi po brdima i poljima. Naši prijatelji su nas zvali Teru – bō i Toyo-bō. Do zalaska sunca naganjali smo ptice i kukce, pokušavali uloviti ribu i brali divlje cvijeće i biljke. U srednjoj školi su nam se putevi razišli. Dok sam se ja s petnaest godina preselio u Tokio i studirao  arhitekturu i dizajn na sveučilištu, Fujimori je studirao povijest arhitekture na Sveučilištu Tōhoku. Na arhitektonsko projektiranje počeo se fokusirati tek s četrdeset i tri godine. Iako dolazimo iz istog područja, mnogi misle da su naši pristupi arhitekturi dijametralno suprotni. Svakako, postoje jasne razlike. Fujimori koristi samo prirodne materijale, njegove kuće na prvi pogled izgledaju vrlo tradicionalno. Štoviše, njegova djela izražavaju snažnu vertikalnost. Nasuprot tome, moji radovi su prekriveni aluminijem i čelikom i izražavaju snažnu horizontalnost. Čovjek bi mogao pretpostaviti da je on odrastao u planinama i šumama dok sam ja odrastao gledajući na jezero. Bez obzira na te razlike, smatram da je Fujimorijeva arhitektura izuzetno privlačna. Posebno u posljednjih nekoliko godina sam se intimnije upoznao s njegovim radom. Sjećam se da sam Fujimoriju jednom rekao: Na prvi pogled se čini da tvoja arhitektura gleda prema prošlosti. Mislim da moja arhitektura gleda prema budućnosti. Međutim, dok idu oko svijeta u suprotnim smjerovima, ove dvije vrste arhitektura mogle bi naletjeti jedna na drugu, negdje, nekad. Nedavno sam osjetio da će taj dan doći vrlo skoro. Možda sam osamljen u ovoj pretpostavci, ali ne mogu, a da ne pomislim da je veliki potres na istoku Japana, koji se dogodio 11. ožujka 2011., smanjio udaljenost među našim radovima. Želio bih objasniti zašto imam takav osjećaj.